Izvor: Radio Kotor

Na završenom književnom konkursu za učenike/ce osnovnih škola od 4. do 9. razreda, Talija Hofmann  je osvojila prvo mjesto za priču sa nazivom “Mama je imenica koja nema zamjenicu”, uz mentorstvo profesorice Aleksandre Sindik Milićević. Talija  je učenica osnovne škole “Narodni heroj Savo Ilić” u Dobroti.
Konkurs su raspisali Narodna biblioteka Budve i NVO Dramski studio Budva, u okviru 10. festivala “Male morske pjesme i priče”.
To je bio povod da emisiju “Radio škola” posvetimo Taliji i njenoj profesorici i mentorki Aleksandri.
Naše sagovornice su potvrdile da je pisanje priča najljepša igra kod djece, jer za pisanje nisu potebni telefoni, igračke, internet, već kako kažu “samo je potrebno da zažmurimo i uronimo u duboko prostranstvo svoje duše”.
Osunčana učionica škole u Dobroti, bila je idealno mjesto za razgovor o književnosti,  pisanju, o mislima i osjećanjima koja nas tjeraju da stvaramo, časovima maternjeg jezika koji ostaju u sjećanju i motivišu učenike/ce da zavole školske predmete.
Talija nam je otkrila da je fan tema iz fantastike, kao i da mašta o putovanjima i dalekim krajevima. Veliku ljubav prema književnosti i pisanju podstiče i pravilno usmjerava njena profesorica maternjeg jezika Aleksandra Sindik Milićević. Pored redovnog posla, nastavnog plana i programa, svoje vrijeme i znanje posvećuje djeci u vannastavnim aktivnostima, dramskoj i recitatorskoj sekciji. Da bi se sve navedeno postiglo i posvećeno radilo, potrebna je, iznad svega, ljubav prema djeci.
Težište rada u okviru slobodnih aktivnosti je na onim sadržajima koji podstiču i razvijaju interesovanje, radoznalost, samostalnost i stvaralački odnos van  redovnog nastavnog procesa na način koji odgovara psihofizičkim sposobnostima učenika/ca. Kroz rad sekcija učenici/e iskazuju svoju kreativnost, sklonosti i sposobnosti.
“Ovaj posao može da radi samo onaj ko ga voli. Djeca to osjećaju. Ona su nam najbolje sudije i kritičari. Ako osluškujemo ono kako oni dišu, znaćemo i mi odrasli da im se približimo na najbolji način. Časovi na vannastavnim aktinostima protiču u opuštenoj atmosferi. Mislim da im je takva atmosfera potrebna da bi se mogli izraziti na pravi način i pokazati svoje potencijale. Želim da ih ohrabrim da nastupaju pred publikom, jer kada se probije led stidljivosti, povučenosti i nesigurnosti, nastaju nezaboravni trenuci i zadovoljstvu nema kraja”, rekla nam je Sindik.
Dodaje da voli i prihvata predloge i ideje učenika/ca i tako zajedno postaju dobitna kombinacija.
“Planiramo zajedničko pisanje skečeva i dramskih tekstova. Što se tiče redovnih časova maternjeg jezika i književnosti, učenici imaju slobodu da komuniciraju. Cilj je da se osposobe za različite profesije i vidove komunikacija, da razvijaju pisane i usmene vještine. Od djece se mnogo može naučiti. Posebno treba istaći Talijine drugare iz razreda VII 3, koji su par vikenda utrošili na pisanju dramskog teksta  Sudnica. Želja mi je da se izvedba po tom tekstu snimi i sačuva” ističe Sindik Milićević.
Na pitanje kakva je profesorica Aleksandra na času, Talija kratko uzvikuje: “Odlična!”. Povjerila nam se da nije posebno voljela gramatiku, ali da je profesorica uspjela da je zainteresuje i nauči. Postala joj je interesantna, pa se čak sa glagolima, padežima, imenicama i zamjenicama poigrala u svom nagrađenom tekstu “Mama je imenica koja nema zamjenicu”.

Poštovanje i ljubav prema majci, Talija je pretočila u svoju priču:
“Glagol mama je divan glagol. I ne, nemojte misliti da brkam pojmove i vrste riječi. Znam da je imenica, zajednička imenica, ali ja na gramatiku gledam sa neke životne strane. Makar, kada je mama u pitanju, nije zajednička. Ona je svakome jedinstvena i posebna. Moja je magija kakva se samo jednom rađa. I da! Ona je meni glagol.”
Dočarala nam je rekciju majke na vijest o prvoj nagradi;
“Taj dan smo i mama i ja letjele. Kaže ona – kako sam ponosna” radosno prepričava Talija.
Podrška joj neizmjerno znači, kako od najbližih u porodici, tako i od profesora/ica u školi. Veseli je  i podstiče da bude još bolja i uspješnija. Jedno dugo, dječje “Jupiiiii”, uvijek se čuje iza pohvale.
Opisujući kako izgleda jedan čas maternjeg jezika Talija nastavlja: “Profesorica Aleksandra uspjeva da zainteresuje i motiviše mene i moje školske drugove da razmišljamo, djelimo svoje ideje, razgovaramo i na kraju zajednički stvaramo.”
Nije Talija toga dana bila jedina raspoložena da podijeli sa nama svoje misli i osjećanja. I profesorica Aleksandra Sindik Milićević piše poeziju i sa nama je toga dana podijelila stihove koje je posvetila našem gradu. Bilježimo dio njene pjesme o Kotoru:

“Rujne zore kada sviću,
Čarobne se bude boje,
Daruješ ih svakom biću,
Oj Kotore, blago moje !

I ako, života puti,
Od tebe me i odvoje,
Sa strana ćeš svijeta čuti:
Oj Kotore, blago moje!”

Zaključili bismo ovu priču sa citatom iz Talijine priče:
“Oblik mama se uvijek piše u prezentu. Većina ljudi to zaboravlja. Pa da ponovim.  Mama je glagol od glagola raditi. Tom glagolu, prezentska osnova je voliš, oduzmemo  –š- , i dobijemo voli.”
Mogli smo mi još dugo, dugo da pričamo, ali morali smo razgovor da uokvirimo u pola sata emisije Radio škola. Ovo jeste kraj naše priče, ali je početak našeg lijepog druženja. I dalje ćemo da pratimo njihov rad i stvaralaštvo.

Tekst: Nataša Jotić
Foto: Radio Kotor; OŠ “Narodni heroj Savo Ilić” u Dobroti