STIHOVIMA PROTIV KORONE

‌

Opet padaju proljećne kiše

i trava opet na slatko miriše.

Sunce grije i cvrkuću ptice,

al’ djece nema u školi više.

‌

Svi su otali kući il’ doma,

to je prisilna mjera nova.

COVID stiže na ulice naše,

svi se njega mnogo plaše.

‌

Šunja se poput utvare neke,

preskače mora, brda i rijeke.

Po tome znamo da junak nije,

beskičmenjak, kad tako se krije.

‌

Da je junak, da ima etike,

ne bi bilo ovakve aritmetike.

Po cijeloj planeti on se šeta,

za njega svi smo dobra meta.

‌

Stigao kao jahač apokalipse,

otići će poput ljigave gliste.

Pustio pipke ka svakoj strani,

on se našom nesrećom hrani.

‌

Bake i deke skrušeno sjede,

ne mogu da zagrle svoje dijete.

Mame i tate zabrinuto prate,

u kuću ne mogu gosti da svrate.

‌

On sigurno nema toplog doma,

pa svjetom hara k’o nepogoda.

Uzeo sebi pravo jačeg,

lijevo i desno zamahuje mačem.

‌

Niko ne može opstati sam,

pjesmom ću da ga otjeram.

Ostanimo doma! Svi kao jedan!

On  će nestati jadan i bijedan.

‌

‌

‌

Laura Bilafer, VII2

Ima jedna škola mala,

puna sreće i veselja,

u zagrljaj joj svako jutro

Idu djeca znatiželjna.

Ta je škola sada tužna,

zatvorila svoja vrata,

ne čuje se školsko zvono,

ne odzvanja zvuk koraka.

U njoj rada više nema,

nema cike ni veselja,

pojavi se neka bolest,

sad smo svi u domovima.

Širom svijeta narod strada,

korona virus sve napada.

“Čisti ruke! Masku na lice!”-

ako hoćeš da izbjegneš bolnice.

Nema više po parku  šetnje,

nema igre, ni dječije kolone,

Iz svakog ćoška čuju se prijetnje

“Ostani doma! Eto korone!”

Preko interneta učimo,

online znanje stičemo.

Ali nije zanimljiv čas

kad učiteljica nije uz nas.

Đačka torba u sobi stoji,

čeka da je uz leđa neko spoji.

U glavi školsko zvono čujem,

dok online test odrađjujem.

Želim da se sve vrati u normalu,

da se školska vrata s radošću otvaraju.

Da prijatelju u zagrljaj dođem

i park ponovo obiđem.

Zato poručujem:

Disciplinovani ćemo biti,

iz kuće nećemo izlaziti.

Uputstva doktora ćemo slijediti

i tebe, korono, pobijediti!

Milica Kovač V2

‌

Probudim se ujutru,

skočim sa kreveta.

Nadam se Fortnite-u,

i po kući se šetam.

‌

Do terena pođem,

dam,dva,tri gola.

Onda kući,dođem,

iznenađenje je na sred stola.

‌

Čekaju me džoistici,

lice mi je puno sreće.

Radujem se igrici,

al me nešto neće.

‌

Po malo sviram,

po malo stvaram

ali i učiti je teško,

kad nema drugara.

‌

Nema ni učiteljice,

domaći da pregleda.

Kakva je to škola,

sada preko interneta.

‌

Prolaze mi dani,

niko nam ne dolazi.

Imam zato brata,

Da se s nekim svađam.

‌

Sa mamom se igramo

i serije pratimo,

ipak sve bih dao

da se u normalu vratimo.

‌

Nikolas Katharos-V2

Doš’o kazu neki virus,

U gradove i u škole,

I u kuće zaključao

Sve đake i profesore.

‌

Izlaska nam nigde nema,

Dane brojim predugačke

I pomislim svakog dana

Slatke behu muke đačke

‌

Nema trke i jurnjave,

Kroz hodnike školske duge

Zagrljaji nama fale

I kritike za nestašluke

‌

Sa tv-a nam časovi

A fizicko po sobama

Prirodu i maternji,

Drustvo tražim po fajlovima

‌

Ajd korono ti produži

Školska torba mene čeka

Da je stavim na ramena

I da snena jurim školi

Kao nekad nasmejana

‌

Da popricam s društom svojim

Šta je bilo, što će biti

I da tremu pred pismeni

Sa katedre razbije mi

Jedan osmeh topli, mili.

Maša Nikolić -5.2

Stigla neka bolest

– korona.

Prestaše da zvone

Školska zvona.

‌

Zatvori nas u

kuće i sobe,

ne nosimo više

školske torbe.

‌

Časovi nam vode

nastavnici,

ali ne u našoj

učionici.

‌

Svi sjedimo kraj

malih ekrana

i učimo lekcije

svakog dana,

željni nekog

novog znanja.

Balša Zvicer -5.2

a dječiji osmjeh pošao.

Škola pita jedna prazna,

dje su ona djeca mazna.

‌

Pitaju se gradovi,

gdje su oni radovi.

Gdje su ljudi,

cio grad im se nudi.

‌

Sad nema djeci igraonica,

ni odraslima auto perionica.

Kaže korona,

kad ja do’šo.

Svak’ je poš’o.

Dok sam ja ovdje sad se pravila poštuju higijenska

a da pođem bila bi žurka tjesna.

‌

Peri ruke, peri,

zdravu hranu jedi.

Nikolina Dževerdanović -5.2

Dragi đaci, drugarice i drugari,

kao što ste čuli, ne izlazite vani!

Zašto tako strogo, nemam odgovor ja,

virus opasni planetom šeta,

Korona se zove, čula sam sa neta!

‌

Kako će sada djeca u školu,

pitam mamu, drugari me zovu…

Nipošto dijete, čuješ li šta poručuju,

ostani doma, oni odlučuju!

Žalim  se tati, kakvi su to portali,

kako slušati sa tv-a, kako bez školske klupe,

meni se te ideje čine glupe.

‌

Malo mama i tata, malo tetka,

ukradoh znanje sa interneta.

Sada se snalazim sama, kao prava dama.

Dan za danom, stekoh naviku ja,

i virtuelnim putem, sve se može, sve se zna.

‌

Čujte djeco, a i ti svijete,

poslušajte savjet  iako sam dijete.

Svakakve šale zbijaju,

na njen račun i pjevaju i sviraju,

no, nevidljiva je i opaka ta Korona.

Zato molim vas, OSTANITE DOMA!!!

‌

NIKOLINA RADONJIĆ V2

‌

Nekad bila slobodna setnja,

a sad dođe ova korona

i nastade strepnja.

‌

‌

Svud prazne police,

otkazala se putovanja,

nikog na ulice

zbog vanrednog stanja.

‌

‌

Stići će lek,

u ove naše bolnice,

da se izleči svaki čovek,

Korona neće nas malce.

Vucko Drobnjak, 5.2

jer korona zna da nas kazni.

Zbog tog virusa u kućama smo mi

da se ne zarazimo svi.

‌

Moj rođendan ne proslavih ja.

Zašto,zašto?

Zbog korone,

nek se zna.

‌

Ruke peremo stalno,

jer to je jako važno.

Korona uplaši nas sve,

čim je došla, pravo iz Kine.

‌

Nedostaju mi školske klupe

i drugari moji.

A i bez učiteljice mile,

dani su dosadniji i gori.

‌

Jedva čekam da sve ovo prođe,

da opet šetam po parku i rivi,

jer kad veselo proljeće dođe

napolju se ljepše i zdravije živi!

Ema Rovcanin -5.2

proći će i ovi dani,

proći će i ova jutra,

doći će nam bolje sjutra.

‌

Crna Goro budi jaka,

uz tebe je mnogo đaka,

ostaćemo doma sada,

dok korona tobom vlada.

‌

Obraćam se sada svima,

koliko vas god ima,

mi smo djeca mnogo jaka,

bice škole opet pune đaka.

Ognjen Babić -5.2

Evo ima mjesec dana

neki grozan virus hara.

U školu mi ne da poć

on baš ima strašnu moć.

Ljuta sam na njega jako

ovako živjet nije lako.

Sjedim doma, izlaska nema,

domaći se preko neta sprema.

Fale mi drugari, nedostaje mi škola

druženje, igra, tablice, slova.

Al’ s vjerom u sebe i sve nas

složno pjevamo na sav glas.

Pjesma se ori sa svake terace,

da opet zasijaju naše palace.

Strpljenja nam treba, to dobro znaj

jedino će tako virusu doći kraj!

Ksenija Ilić III-2

Čuje se sa svih strana

svijetom čudan virus vlada

zabrane strašne ima Korona

nema druženja i vani ne da.

Jedini spas je IZOLACIJA

U kući je tad prava akcija

Vremena previše ima,

a igra nedostaje svima.

Šta da smislim,

a da ne to ne mislim?

Ali iznenađenje stiže jednog dana.

Otvaram vrata našeg stana

na vratima stoje mama i tata,

ja dozivam svoga brata.

Onda radosno vičem: URA!

Stiže sto i reketa dva.  

To je bio najljepši izolacioni dan

Kada je stonoteniski sto stigao u naš stan!

U ovoj borbi teško je svima

Podršku treba dati mnogima

Igrom i pjesmom sa balkona

I ponekim snimkom drona.

Proljeće je tu, stižu i rode

Jedva čekam da ovaj virus ode!

Luka Plamenac -3.2